PERGA

Perga je jedan od najljekovitijih i najskupljih pčelinjih proizvoda. Stari pčelari kažu da, ako ga promatramo industrijski, polen je sirovina dok je na cvijetu, polu-proizvod dok je na nogama pčele, a gotov proizvod kada je smješten u košnici i tada postaje perga.

Perga najljekovitiji pčelinji proizvod

DNEVNA DOZA IMUNITETA

Svi zaslužujemo da budemo zdravi i u dobroj formi, perga je odličan proizvod koji nam omogućuje, izvanredna je kao sredstvo za jačanje imuniteta.

PERGA JE JEDAN OD NAJKVALITETNIJIH PČELINJIH PROIZVODA

Perga je jedan od najljekovitijih i najskupljih pčelinjih proizvoda.
Stari pčelari kažu da, ako ga promatramo industrijski, pelud je sirovina dok je na cvijetu, poluproizvod dok je na nogama pčele, a gotov proizvod kada je smješten u košnici i tada postaje perga.

KAKO NASTAJE PERGA?

Kada se pčela polenarica spusti na cvijet, ona siše i progrize rilicom i usnim organima polenove kesice u cvijetu. Tom prilikom se prah zalijepi na usne dijelove i ovlaži nektarom. Velike količine polena prijenjaju za marljivo tijelo i noge pčele. Nakon obilaska nekoliko cvjetova, pčela počinje da prebacuje prah prednjim i srednjim parom nožica u prašne korpice zadnjih nogu. To se najčešće obavlja u vazduhu i dok se odmara na cvjetovima. Tako se na zadnjim nožicama prikupe loptice polena koje su od žute do crvenkaste boje.

Na povratku u košnicu polenarica se zadnjim nogama osloni na rubove ćelije, uvuče sadnje nogice sa prahom u ćeliju, a srednjim nogama skida prah. Kućne pčele koje se ne izlijeću miješaju i nabijaju polen u ćelije saća vlažeći ga sekretom pljuvačkih žlijezda, nektarom i medom. Nabijanje polena u ćelije pčele obavljaju glavom. Kada su ćelije napunjene 2/3 dobro nabijenim polenom, pčele ga pokrivaju slojem meda, da bi se mogao dugo održati i na taj način ga konzerviraju. Jedna ćelija saća sadrži oko 180 mg perge.


Perga je fermintiran peludni prah kojega su pčele smjestile u ćelije saća. Pri tom su mu dodale određene kvasce, enzime, fermente, te on nekoliko dana sazrijeva.
Sadrži preko 200 mikroorganizama obogaćenim šećerima, proteinima, enzimima, aminokiselinama, ugljikohidratima, prirodnim kvascima, vitaminima – od vitamina grupe B, do vitamina C, D, E, K i drugih. U 100 grama perge nalazi se 13 miligrama rutina, koji osobito jača stijenke krvnih žila pa je zato najbolji lijek za kardiovaskularne bolesnike i anemične osobe.


Postoji malo pčelara koji vade pergu , jer je u košnici ima jako malo. Pčele je čuvaju za ishranu radiličkog legla i kada bismo mi izvadili pergu, takva košnica bi bila osuđena na propast, jer bi ostala bez hrane za sljedeću generaciju pčela, pod uvjetom da u prirodi nema drugih izvora peludi ili joj se ne dodaje pelud na kakav drugi način .


Fermentirana pelud sazrijeva oko 15 dana u saću dok ne postane perga, zatim se vadi posebnim vadilicama i odlaže u bočicama koje se čuvaju u zamrzivaču daleko od sunčeve svjetlosti. U kombinaciji s medom bude konzervirana i tako može dugo ostati, a da ne izgubi svoja vrijedna svojstva.

Može se čuvati u zamrzivaču 14 godina bez promjene svojstava zato što je potpuno fermentisana.

Ne postoji umjetna perga – njen okus ne može se kopirati, a takva perga nikako ne bi mogla obuhvatiti preko 100 različitih vrsta gljivica koje prirodnu pergu čine toliko hranjivom i ljekovitom. Upravo zato perga se smatra “zlatom” pčelinjih proizvoda.

KAKO POLEN POSTAJE PERGA

Proces prerade polena u pergu vrlo je složen i traje oko 21 dan.

Počinje još dok pčela sakuplja polen sa cvjetova, pakuje ga u korpice na zadnjem paru nogu i vlaži pljuvačkom iz svojih žlijezda i sadržajem voljke – mednog želudca.

Fermentacija započinje  još u zraku dok pčela leti i tijekom leta u polenu koji ona nosi u košnici povećava se količina organskih kiselina.

Kada pčela donese grudvicu polena  u košnicu, predaje ga drugim mladim pčelama koje polenu dodaju mikroorganizme, kvasce, gljivice i bakterije potrebne za fermentaciju perge.

Da bi se polen uspješno pretvorio u pergu pored enzima pčela potrebna je i odgovarajuća vlažnosti i temperatura (mikroklima) u košnici koju obezbedjuju pčele.

Mliječna kisela fermentacija traje oko 3 nedelje i kao rezultat fermentacije nastaje perga ili pčelinji hljeb.

Kada se proces fermentacije završi pčele dobro nabijaju pergu u saće, do dve trećine njene visine i zalivaju sa tankim slojem meda, tada je perga spremna za korišćenje.

Perga sa svojim korisnim svojstvima pored visokog antimikrobnog dejstva poseduje i veliku biološku vrednost.

Istraživači su pokušali da u labaratorijskim uslovima nateraju polen da fermentiše ali bez uspeha.

Razlog tome  je što samo pčela zna kojim redom treba dodavati različite grudvice polena u saće i kojim redoslijedom natapati ih svojim enzimima.

To znanje  će još dugo vremena ostati samo njena tajna

KAKO KONZUMIRATI PERGU?

Okus perge je gorko-sladak, a može se koristiti samostalno ili u kombinaciji s drugim pčelinjim proizvodima kao što su med, propolis ili matična mliječ.

Preporučene dnevne doze su:

-za odraslog čovjeka 2 grama, 1 gram iznosi cca 7 zrnaca

-za djecu od 2-4 godine: 0,5 grama

-za djecu od 4-12 godina: 1 gram

Preporučene dnevne količine najbolje je podijeliti u dvije doze, a u slučaju bolesti dnevni unos perge može se i udvostručiti.

Oprašivanje ili oplodnja biljaka najdragocjeniji je dar pčela prirodi i čovječanstvu.