PERGA

Perga je jedan od najljekovitijih i najskupljih pčelinjih proizvoda. Stari pčelari kažu da, ako ga promatramo industrijski, polen je sirovina dok je na cvijetu, polu-proizvod dok je na nogama pčele, a gotov proizvod kada je smješten u košnici i tada postaje perga.

Perga najljekovitiji pčelinji proizvod

DNEVNA DOZA IMUNITETA

Perga je jedan od najsavršenijih hranljivih satojaka na svijetu.

PERGA JE JEDAN OD NAJKVALITETNIJIH PČELINJIH PROIZVODA

Perga je jedan od najljekovitijih i najskupljih pčelinjih proizvoda.
Stari pčelari kažu da, ako ga promatramo industrijski, pelud je sirovina dok je na cvijetu, poluproizvod dok je na nogama pčele, a gotov proizvod kada je smješten u košnici i tada postaje perga.

KAKO NASTAJE PERGA?

Kada se pčela polenarica spusti na cvijet, ona siše i progrize rilicom i usnim organima polenove kesice u cvijetu. Tom prilikom se prah zalijepi na usne dijelove i ovlaži nektarom. Velike količine polena prijenjaju za marljivo tijelo i noge pčele. Nakon obilaska nekoliko cvjetova, pčela počinje da prebacuje prah prednjim i srednjim parom nožica u prašne korpice zadnjih nogu. To se najčešće obavlja u vazduhu i dok se odmara na cvjetovima. Tako se na zadnjim nožicama prikupe loptice polena koje su od žute do crvenkaste boje.

Na povratku u košnicu polenarica se zadnjim nogama osloni na rubove ćelije, uvuče sadnje nogice sa prahom u ćeliju, a srednjim nogama skida prah. Kućne pčele koje se ne izlijeću miješaju i nabijaju polen u ćelije saća vlažeći ga sekretom pljuvačkih žlijezda, nektarom i medom. Nabijanje polena u ćelije pčele obavljaju glavom. Kada su ćelije napunjene 2/3 dobro nabijenim polenom, pčele ga pokrivaju slojem meda, da bi se mogao dugo održati i na taj način ga konzerviraju. Jedna ćelija saća sadrži oko 180 mg perge.


Perga je fermintiran peludni prah kojega su pčele smjestile u ćelije saća. Pri tom su mu dodale određene kvasce, enzime, fermente, te on nekoliko dana sazrijeva.
Sadrži preko 200 mikroorganizama obogaćenim šećerima, proteinima, enzimima, aminokiselinama, ugljikohidratima, prirodnim kvascima, vitaminima – od vitamina grupe B, do vitamina C, D, E, K i drugih. U 100 grama perge nalazi se 13 miligrama rutina, koji osobito jača stijenke krvnih žila pa je zato najbolji lijek za kardiovaskularne bolesnike i anemične osobe.


Postoji malo pčelara koji vade pergu, jer je u košnici ima jako malo. Pčele se čuvaju za ishranu radiličkog legla i kada bismo mi izvadili pergu, takva košnica bi bila osuđena na propast, jer bi ostala bez hrane za sljedeću generaciju pčela, pod uvjetom da u prirodi nema drugih izvora peludi ili joj se ne dodaje pelud na kakav drugi način .


Fermentirana pelud sazrijeva oko 15 dana u saću dok ne postane perga, zatim se vadi posebnim vadilicama i odlaže u bočicama koje se čuvaju u zamrzivaču daleko od sunčeve svjetlosti. U kombinaciji s medom bude konzervirana i tako može dugo ostati, a da ne izgubi svoja vrijedna svojstva.

Može se čuvati u zamrzivaču 14 godina bez promjene svojstava zato što je potpuno fermentisana.

Ne postoji umjetna perga – njen okus ne može se kopirati, a takva perga nikako ne bi mogla obuhvatiti preko 100 različitih vrsta gljivica koje prirodnu pergu čine toliko hranjivom i ljekovitom. Upravo zato perga se smatra “zlatom” pčelinjih proizvoda.

KAKO POLEN POSTAJE PERGA

Proces prerade polena u pergu vrlo je složen i traje oko 21 dan.

Počinje još dok pčela sakuplja polen sa cvjetova, pakuje ga u korpice na zadnjem paru nogu i vlaži pljuvačkom iz svojih žlijezda i sadržajem voljke – mednog želudca.

Fermentacija započinje  još u zraku dok pčela leti i tijekom leta u polenu koji ona nosi u košnici povećava se količina organskih kiselina.

Kada pčela donese grudvicu polena  u košnicu, predaje ga drugim mladim pčelama koje polenu dodaju mikroorganizme, kvasce, gljivice i bakterije potrebne za fermentaciju perge.

Da bi se polen uspješno pretvorio u pergu pored enzima pčela potrebna je i odgovarajuća vlažnosti i temperatura (mikroklima) u košnici koju obezbedjuju pčele.

Mliječna kisela fermentacija traje oko 3 nedelje i kao rezultat fermentacije nastaje perga ili pčelinji hljeb.

Kada se proces fermentacije završi pčele dobro nabijaju pergu u saće, do dve trećine njene visine i zalivaju sa tankim slojem meda, tada je perga spremna za korišćenje.

Perga sa svojim korisnim svojstvima pored visokog antimikrobnog dejstva poseduje i veliku biološku vrednost.

Istraživači su pokušali da u labaratorijskim uslovima nateraju polen da fermentiše ali bez uspeha.

Razlog tome  je što samo pčela zna kojim redom treba dodavati različite grudvice polena u saće i kojim redoslijedom natapati ih svojim enzimima.

To znanje  će još dugo vremena ostati samo njena tajna

KAKO KONZUMIRATI PERGU?

Okus perge je gorko-sladak, a može se koristiti samostalno ili u kombinaciji s drugim pčelinjim proizvodima kao što su med, propolis ili matična mliječ.

Preporučene dnevne doze su:

-za odraslog čovjeka 2 grama, 1 gram iznosi cca 4-5 zrnaca.

-za djecu od 2-4 godine: 0,5 grama

-za djecu od 4-12 godina: 1 gram

Preporučene dnevne količine najbolje je podijeliti u dvije doze, a u slučaju bolesti dnevni unos perge može se i udvostručiti.

Oprašivanje ili oplodnja biljaka najdragocjeniji je dar pčela prirodi i čovječanstvu.